
Najbitnije pomoći EZ Republici Srbiji, pre kraja Miloševićevog režima oktobra 2000, bile su:
Pomoć je uključivala skloništa, hranu, lekove, vodu i sanitarije.
Sa tranzicijom ka demokratiji u Beogradu, EU je reagovala brzo kako bi se olakšao težak tranzicioni period i kako bi se dao konkretan i jasan signal podrške narodu i novoj vlasti. Na Evropskom savetu u Bijaricu (13-14. oktobra), na kome je bio prisutan novoizabrani predsednik SRJ Vojislav Koštunica, predsednici vlada i država EU zvanično su objavili da je planirana suma do 200m€ za tu zimu ,,kako bi se učvrstila demokratska promena u SRJ“. 182m€ je omogućeno u vidu ,,Programa za hitnu pomoć“, iz programa Evropskog saveta OBNOVA (za rekonstrukciju) kao i 18m€ kao humanitarna pomoć Evropskog saveta koji daje neprekidnu podršku izbeglicama iz BiH i Hrvatske (500.000 osoba); trajno raseljenim licima sa Kosova (200.000) i mnogima koji zavise od socijalne pomoći (domovi za stara lica, sirotišta, bolnice...), što je ukupno blizu milion osoba.
Od tada, uglavnom putem Evropske agencije za rekonstrukciju, EU podržava reforme u Srbiji, u koje je uložila skoro 1,2 milijarde evra.
Jedina pomoć koja je pružana Srbiji - koja je tokom 90-ih godina zajedno sa Crnom Gorom činila Saveznu Republiku Jugoslaviju - od 1993. do 2000. bila je humanitarna pomoć koju je obezbeđivala EZ/EU, a dostavljao
Posle krize na Kosovu tokom prve polovine 1999. godine i donošenja Rezolucije 1244 Saveta bezbednosti, Ujedinjene Nacije su ustanovile privremenu međunarodnu upravu (UNMIK) u oblastima južne Srbije. Ujedinjene Nacije direktno učestvuju u radu ove administarcije kao ,,četvrti stub“ odgovoran za ekonomski razvoj.